Od prvih tragova sporta u Splitu 1860. do kraja Prvoga svjetskog rata
Split i sport kao da su sudbinski povezani još od antičkih i srednjovjekovnih vremena. To daleko vremensko razdoblje opisao je splitski sportski povjesničar Duško Marović u djelu Povijest sporta u Splitu, knjiga prva – od antičkih igara do Prvoga svjetskog rata, pozivajući se na kapitalna djela dr. Grge Novaka Povijest Splita (tri sveska). U knjizi Povijest sporta u Splitu, knjiga druga; 1918. – 1941. Duška Marovića i Mihovila Radje, teza o Splitu kao gradu sporta u cijelosti je potvrđena. Prvi tragovi suvremenog sporta vode nas u daleku 1860. godinu, kad je za potrebe gimnastičke škole splitska općina izravnala poljanu na Manušu za vježbanje (danas gradski park).
Od te daleke godine, prateći godišnja izvješća splitskih srednjih škola, Realke i Klasične gimnazije, polako se slaže mozaik razvoja sporta u Splitu. Prvo sportsko društvo utemeljeno je u Splitu 25. veljače 1877. godine na poticaj dr. Ante Bajamontija, općinskog načelnika (u krugu talijanske manjine). Zvalo se „Streljačko društvo”. Iste godine u Hrvatskom kulturnom društvu „Slavenski napredak” raspravljalo se o osnivanju hrvatskoga gimnastičkog društva. Ova želja svih rodoljuba ostvarena je 1893. godine, kad je utemeljen „Hrvatski sokol” Split (26. siječnja 1893. godine).
Prvi predsjednik „Sokola” bio je Vicko Katalinić. Povijest splitskog „Sokola” vrlo je važna jer su se u tom društvu njegovali gotovo svi tada poznati sportovi koji su polako prerastali u samostalne klubove i društva. Tako je i prva nogometna utakmica zabilježena za vrijeme jednog izleta splitskog „Sokola” u Trogir 1903. godine. Radi bolje organizacije i suradnje osnovane su župe. Splitska je nosila ime „Vojvoda Hrvoje”. Sve župe 1904. godine ujedinjene su u Savez hrvatskog sokolstva. Ujedinjenje u Savez potaknuo je dr. Josip Smodlaka iz Splita, a Savez je osnovan u Trsatu 1904. godine.
U vrijeme ovih povijesnih zbivanja splitskog sporta grad je imao manje od 15 tisuća stanovnika. Prvi svjetski rat 1914. godine usporio je razvoj sporta. Brojni su sportaši sudjelovali u ratu, a neki su i poginuli na raznim bojištima Europe.
Sport u Splitu od kraja Prvoga do završetka Drugoga svjetskog rata
Odmah nakon završetka rata, u želji da hrvatski sportaši dobiju priliku na Olimpijskim igrama u Antwerpenu (Anversu) 1920., dr. Franjo Bučar, predsjednik Hrvatskog športskog saveza (osnovanoga 5. listopada 1909. u Zagrebu), ulaže velike napore u novostvorenoj državi Kraljevini SHS da se osnuje olimpijski odbor. To je zaista i postignuto te je u Zagrebu 14. prosinca 1919. osnovan Jugoslavenski olimpijski odbor. Prvi predsjednik bio je dr. Franjo Bučar. U tom je sastavu Split kao odbornik zastupao Bogumir Doležal, svestrani sportaš. Fabjan Kaliterna kooptiran je u Odbor 1920. godine. Prvi Olimpijski pododbor u zemlji osnovan je u Splitu na inicijativu Jugoslavenskoga olimpijskog odbora 25. lipnja 1920. Osnivačka sjednica održana je u Domu sokolskog društva Split. Prvi predsjednik bio je dr. Vjekoslav Lavš. Pojedine sportove zastupali su: Milan Alačević – veslanje, ing. Frano Bettini – plivanje, Ante Danilo – jedrenje, dr. Ivo-Gjino Karaman – tenis, Ante Katunarić – biciklizam, ing.Egidij Marchi – automobilizam, dr. Jakša Račić – lov, Ivan Tudor – bejzbol, Šime Vučić-Djaković – mačevanje, ing. Fabjan Kaliterna – nogomet, predstavnik Sokolskog društva Split – gimnastika, predstavnik vojske – jahanje i streljaštvo.
Atletika je privremeno ostala bez predstavnika. U cilju propagiranja sporta, Olimpijski pododbor organizirao je razne sportske priredbe u okviru pučkih natjecanja, kao i pokretanje lista „Jadranski šport”. Radi prikupljanja novca za pripreme i odlaske sportaša na Olimpijske igre, Pododbor je organizirao razna natjecanja i balove. Prvo natjecanje održano je s nazivom „Olimpijski dan”, a održano je 15. listopada 1922. Kasnije ovi pododbori mijenjaju naziv u Mjesni olimpijski odbori.
U ovom razdoblju splitski sport bio je u velikom usponu. Jedinstven je slučaj iz 1929. kad su četiri splitska kluba osvojila prvenstvo države: „Gusar” u veslanju, „Hajduk” u nogometu, „Jadran” u plivanju i „Labud” u jedrenju. Od tada se udomaćila poznata uzrečica kako je Split „najsportskiji grad na svitu”.
Na Olimpijskim igrama u Parizu 1924., Amsterdamu 1928. i Berlinu 1936. sudjelovalo je 13 splitskih sportaša. U istom razdoblju potpuno su zaživjeli sportovi: atletika – 1920., automobilizam – 1907., balote – 1918., bejzbol – 1918./1919., biciklizam – 1918., biljar – 1927., boks – 1920., gimnastika – 1893., hazena – 1922., jedrenje – 1890., konjički sport – 1890., košarka – 1937., kuglanje –1922., lov – 1888., mačevanje – 1911., motociklizam – 1907., motonautika – 1910., nogomet – 1903., odbojka – 1932., picigin – 1923., planinarstvo – 1893., plivanje, vaterpolo, skokovi u vodu i ronjenje – 1904.
Redovito se održavaju sletovi, regate, a 1936. godine pokrenuta je i Marjanska štafeta. Drugi svjetski rat prekinuo je ovu vrijednu akciju velikog broja amaterskih sportskih djelatnika, istinskih zaljubljenika u ideju olimpizma i sport. Split je 6. travnja 1941. napadnut iz zraka, a talijanske trupe okupirale su ga 15. travnja 1941. Pokušaji okupatora da oživi sport nisu uspjeli, zato se imovina klubova konfiscirala i uništio se arhiv. Ništa ozbiljnije nije postignuto ni 1943., nakon kapitulacije Italije, kad je uspostavljena vlast NDH.
Od Drugoga svjetskog rata do danas
Split je za vrijeme Drugoga svjetskog rata oslobođen 26. listopada 1944. Odmah se prišlo obnavljanju porušenih privrednih, komunalnih i sportskih objekata. Ovo razdoblje obilježeno je naglim bujanjem splitskog sporta, što je zahtijevalo i dobru organizaciju. Sport se organizirao kroz USAOH (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske). U Gradskom odboru USAOH-a Split odgovorna osoba za fiskulturu bio je Ivo Tomić. Osobito istaknuta osoba u ovo vrijeme bio je sokolaš Zvonko Barišić, svestrani sportaš i organizator sportskog života u pustinji El-Shatt. Još će dugo ostati središnja osoba u splitskom sportu.
Iz Statuta SSŠ-a
Članak 5.
Savez je pravni sljedbenik bivšega Športskog saveza općine Split, odnosno Splitskog saveza športova. U Splitu je 1920. djelovao Olimpijski pododbor Split, kao sportsko rukovodstvo svih sportskih udruga, koji je s radom prestao početkom Drugoga svjetskog rata. U siječnju 1945. osnovan je Inicijativni odbor, a 27. listopada 1945. održana je osnivačka sjednica Skupštine Fiskulturnog odbora za grad Split, koji je sredinom 1946. promijenio naziv u Gradski odbor FISAH-a Split. Nakon nekih manje značajnih izmjena, 17. travnja 1956. osniva se Savez sportova kotara Split koji 16. lipnja 1961. mijenja naziv u Savez organizacija za fizičku kulturu kotara Split. Naziv se ponovno mijenja 1976. u Savez za fizičku kulturu Split, a 1991. u Športski savez općine Split i taj je naziv ostao do 7. srpnja 1994., kad Savez mijenja naziv u Splitski savez športova.
Sredinom 1945. osniva se Inicijativni odbor za obnovu splitskog sporta. Članovi tog Odbora bili su: Miro Mihovilović, dr. Petar Vitezica, dr. Šime Poduje, dr. Petar Niseteo, Elko Mrduljaš, Ante Senjanović, Vladimir Marković, dr. Petar Gjurković, Đuro Omčikus, Berislav Petrović i Ivo Tomić. U cilju što bržeg oživljavanja sportskog života, 27. listopada 1945. osnovan je Fiskulturni odbor grada Splita (FOS). Na čelu organizacije bio je dr. Zdravko Birimiša, a članovi su bili: Marin Krstulović, dr. Šime Poduje, Zvonko Barišić, Živko Drašković, Čirilo Bonačić, Luka Burić, Ranko Ferić, ing. Fabjan Kaliterna, Olga Roje i Miko Tripalo. Budući da je u sportskim upravnim strukturama uglavnom bio predratni sokolski kadar, po tom su modelu obnovljene i neke slične aktivnosti: Fiskulturni dani, parade, štafete, krosovi i sletovi. Uvedeno je polaganje normi za značku spremnosti ZREN (Za Republiku naprijed).
U poraću nastaje burno vrijeme u kojemu se zbog ratnih savezničkih odnosa novoj državi sve više nameće model organiziranja sporta prema uzoru na SSSR, od naziva „fiskultura” do osnivanja velikih društava s više sportova. Splitski sportski kadrovi, naviknuti na jedan drugi prijeratni model, vrlo se teško uklapaju u nove trendove, zbog čega često odlaze u Beograd i Zagreb na „drugarsko uvjeravanje”. Sport postaje djelatnost koju kontrolira država radi stvaranja „zdrave socijalističke ličnosti, radno sposobne i borbeno spremne”. Organizacija sporta podignuta je na političku razinu. Od tada se udomaćio naziv „fiskultura” (rjeđe „fizkultura”), što se u nekim situacijama koristi i do današnjih dana.
Godine 1946. osniva se FISAH za Dalmaciju (Fiskulturni savez Hrvatske). Slijedeći tadašnju politiku razvoja sporta, 1947. cijeli splitski sport djeluje u okviru triju fiskulturnih društava: Fiskulturnog društva „Hajduk” („Jadran”), „Split” („Gusar”) i „Labud” (jedrenje), a također se osnivaju i sindikalni i srednjoškolski aktivi. Krajem te 1947. dolazi do sjedinjenja u jedinstveno Fiskulturno društvo „Hajduk” (bezazleni incident na utakmici Hajduk – Split bio je okidač). U 1949. dolazi do reorganizacije splitskih klubova u samostalne (ne više sekcije) uključene u Sportsko društvo „Hajduk”. Godine 1956. osniva se Savez sportova kotara Split.
Poslije prvoga Kongresa za fizičku kulturu 1958. godine nastaje Savez organizacija fizičke kulture (SOFK). Ovo razdoblje obilježeno je razvojem takozvanih Radničkih sportskih igara (RSI) koje su se dugo održale pod patronatom velikih radnih kolektiva i SOFK-a u Splitu (osnovane 1961.). Jedan datum krajem šezdesetih godina, preciznije u ožujku 1969. godine, ostat će zapisan zlatnim slovima u bogatoj povijesti splitskog sporta jer je tada stvorena ideja o kandidaturi grada Splita za Mediteranske igre, i to upravo u Savezu za fizičku kulturu općine Split (ovaj podatak zabilježen je u Izvješću o radu Saveza za fizičku kulturu općine Split za razdoblje od V. do VI. skupštine 26. ožujka 1971., na 120. stranici). Osnovni motiv Izvršnog odbora Saveza za pokušaj kandidiranja za Mediteranske igre bio je kronični nerazmjer između rezultata splitskog sporta i sportskih objekata.
Do izgradnje „Malog sportskog centra Gripe” 1969. godine, najveća dvorana bila je ona u Omladinskoj ulici (danas Tončićeva 1), Hrvatski dom „Sokola” (tada DTO „Partizan”), koju su zimi koristili čak i Hajdukovi igrači, a tu je 1954. godine započeo i studij za nastavnike fizičke kulture Više pedagoške škole. Inače, ovo vrijeme bogato je velikom aktivnošću Saveza. Zajedničkom željom dalmatinskih gradova osnovane su 11. svibnja 1970. godine i Dalmatinske sportske igre (DSI). Održavaju se noćne utrke oko Dioklecijanove palače, a pojačana je i aktivnost Saveza školskih sportskih društava (1961.)
Predsjednici Saveza od 1961. do 2015.
Tajnici saveza
